Gospodine Lukoviću,

baš sada čitam tekst, Luković prvo laže sebe, a onda i sve druge. Malo istražujem. Pitam se što je razlog tome? Ova Vaša dokazana osobina gospodine Lukoviću, definirana je kao granični, antisocijalni ili narcistički poremećaj ličnosti. Obično se veća količina laganja sa ciljem, kao što je slučaj kod Vas, smatra manipulacijom. Dakle, kada Vas nazivam manipulatorom nikako ne griješim, jer za to imam potvrdu u bezbroj Vaših  tekstova.  Ljudi koji lažu, ponekad nisu svjesni svojih postupaka, ali ih istina kad tad sustigne zbog čega često doživljavaju tragične posljedice kao što su samoća, napuštanje i gubitak bliskih osoba te osjećaj manje vrijednosti. Ovako Vas definira psihologija, a za uočiti ovakvo stanje kod Vas, dovoljno je baciti površan, ne stručan, pogled na Vaše tekstove.

Gospodine Lukoviću,  nisam ja proizveo ovu polemiku, nego Vi svojim namjernim lažima i sada biste pristali pisati eseje da se izvadite iz gliba u koji ste upali svojom odlukom. Dakle, nemate potrebe pisati i uvjeravati širu publiku u Vaš novinarski genij, jer ste ponovno uhvaćeni da namjerno pišete laži. Takva osoba ne može biti novinar, već se u zadnje vrijeme, zajedno sa svojim uradcima, nazivaju zajedničkim imenom, fake news.  Ustvrdili ste gospodine Lukoviću, što je notorna laž, da je HGI pozvala birače da ne glasuju na posljednjim predsjedničkim izborima za gospodina Milanovića ,već za Kolindu Grabar Kitarović. Stoga, još jednom, ako ne dostavite dokaz za to što pišete, dozvolite mi da imam pravo da Vas nazovem manipulatorom, jer pišete neistine, a odgovora na prosto pitanje nemate. Obmanuli ste vrlo svjesno crnogorsku javnost, i ne po prvi puta, svrstavajući se i koristeći medij u kojem radite protiv jedne parlamentarne političke partije, protiv koje iz pozicije parapolitičke organizacije djelujete. Dakle, kad upotrebljavate teške riječi kao dimnu zavjesu, kako bi izbjegli odgovor na Vaše lažne izjave, upravo se ponašate suprotno od mene, što se kod nas zaista, kako Vi kažete, zove lažov i hulja.

Evo, i u ovom obraćanju iznosite neistine i ako zaista smatrate da niste lažac, manipulator i hulja, dajte bar jedan i najmanji dokaz za Vašu tvrdnju da sam 1991.-1992. nosio bilo kakvu uniformu. S ovom laži ste zaista unizili i sebe i medij za kojega pišete. To su godine gospodine Lukoviću, kada ste Vi bili jedan od najboljih konobara u čuvenom kafiću Mar&Mar u Donjoj Lastvi, a Dnevne novine Vijesti doživljavane u Tivtu kao znak prepoznavanja. Iz radoznalosti bih volio saznati koliko je tada primjeraka Vijesti distribuirano za Tivat, a koliko danas, kada ste Vi napredovali do zvanja novinara. Opće je poznata činjenica, kada ne možete  pronaći bilo kakvu pogrešku, pojedincu postavite čuveno pitanje, a putni nalog? Kako se ovdje o ovome već pričaju vicevi tako u Dalmaciji ima jedno čuveno pitanje, do kojega vidim da ste došli, pa pitate, gdje si bio `91.? Kada pitate,  da odgovorim… Do sada sam uvijek bio na pravoj strani i za razliku od nekih, znao sam gdje mi je mjesto.

Na kraju, postavljam dva veoma prosta pitanja na koja očekujem direktan odgovor, ili priznanje da ste lagali, jer ćemo Vas  gospodine Lukoviću ubuduće oslovljavati dijagnozom, umjesto imenom:

1. Kada je HGI pozvao svoje birače da ne glasuju za predsjedničkog kandidata Milanovića?

2. Dajte bilo kakav dokaz da sam 1991.-1992., bio u nekoj uniformi. ( Pristajem da Vam pomognu  i oni iz Velike Britanije na čijim projektima ste suradnik)

Ako ne date odgovore na ova pitanja, molim Vas, da više ne piskarate, jer ipak živite i Vi i ja u Tivtu gdje imamo, ja djecu i unuke, a vi djecu koja se već služe internetom i nemojte im ostavljati takve uspomene, koje će ih obilježiti za cio život.

Što se tiče poslovanja HGI-ja, HNV-a, Hrvatske krovne zajednice Dux-Croatorum (za sada me zaista stid da u ovom tekstu postavim screenshot-ove kako vi nazivate ove organizacije) možete pogledati na portalima, gdje su objavljena izvješća revizora, nakon kojih smo od srpskih i crnogorskih kolega u  Parlamentu promovirani kao primjer. Znam da biste voljeli da je potpuno drugačije, ali ja nisam upoznao čovjeka, koji razumom može zaključiti što je to u Vama. To ostavljam da Vi nosite u sebi i da se nosite s tim teretom.

Dakle, gospodine Lukoviću, dozvolili ste da dotaknete samo dno s kojeg više nema izlaska. Potpuno svjesni da ste  toliko ogadili javni prostor, posebno na društvenim mrežama, da je rječnik kojim se služite primitivan, odvratan, neljudski, da ste sve do sada, dok su Vam neki šutjeli, pokazivali onaj tužni namješteni osmijeh kojim ste se rugali drugima i dočekali da postanete predmet ruganja u gradu i šire. Dočekali ste toliko poniženje, gospodine Lukoviću, da je mene stid da objavim Vaša pisanja s društvenih mreža kako bih sačuvao dostojanstvo Vaše obitelji.

Ja se, nažalost, Vama ne bilježim sa štovanjem,

Zvonimir Deković

Kako su ovo dva pisanja g. Lukovića i dva odgovora g. Dekovića, Radio Dux završava s ovom polemikom smatrajući da više ne postoji interes javnosti za ovu temu.