JEDAN OD NAJVEĆIH PISACA DANAŠNJICE, PERUANSKI NOBELOVAC MARIO VARGAS LLOSA,  PROTEKLIH JE DANA BORAVIO U CRNOJ GORI.  TOM MU JE PRIGODOM   TAJNICA HNV-a, U SKLOPU KOJEGA DJELUJE I HRVATSKA KNJIŽNICA“ LJUDEVIT GAJ“  , DAROVALA  PRIJEVOD POEZIJE POZNATOGA CRNOGORSKOGA AKADEMIKA I PREDSJEDNIKA CRNOGORSKOGA PEN-a MLADENA LOMPARA  S POSVETOM NA ŠPANJOLSKOME JEZIKU,  NA ČEMU JOJ JE POZNATI PISAC POSEBNO ZAHVALIO.  S OSOBITIM  JE ZANIMANJEM PITAO O NASLOVIMA I   IZDANJIMA S KOJIMA  KNJIŽNICA RASPOLAŽE  I POTPISAO PRIMJERKE SVOJIH DJELA.

VEČER RANIJE,  U PODGORICI, VIDNO  JE NADAHNUTO ODGOVORIO NA PITANJA  O PRIJETNJAMA KULTURI I KNJIŽEVNOSTI U DANAŠNJEM SVIJETU, TE O  TOME JE LI I DALJE PRI STAVU DA DEMOKRACIJA I SREĆA NE DOPRINOSE  STVARANJU VELIKIH KNJIŽEVNIH DJELA,  KOJE MU JE NA ŠPANJOLSKOM POSTAVILA TAJNICA HNV-a  ANA VUKSANOVIĆ, KOJA JE OVOGA PUTA IMALA I ULOGU  DOPISNICE RADIJA DUX.

PODGORICA , 19. 6. 2015. I BUDVA, 20. i 21. 6. 2015.

Peruanski nobelovac Mario Vargas Llosa, jedini preostali živući protagonist hispanoameričkoga književnog  „buma“ , izazvao je pravi „ bum '' interesovanja prilikom svoga posjeta Podgorici i Budvi u protekla tri dana. S pravom, jer je riječ o jednom od najvećih pisaca našega doba koji je hipnotizirajućom, kompleksnom narativnom tehnikom, ili ,bolje rečeno, taktikom, psihološkom karakterizacijom,  stilom , te sa strašću prema  temama o kojima piše, a to je stvarnost, pred kojom nikada nije zatvarao oči, zadobio brojne poklonike  širom Europe i ostatka svijeta.

Najveći poticaj, kako njemu, tako i ostalim piscima generacije, predstavljala su Faulknerova djela, a izuzetno cijeni i Josepha Conrada. Uvijek je isticao kako su teme bile te koje su birale njega,  te je pišući o politici i društveno zanimljivim temama,  ne libeći se pisati i o erotici, seksualnosti i ljubavi,  a pritom se služeći prirodnim, na momente  čak i profanim, „uličnim“  jezikom , brzo je naišao na nepodijeljeno oduševljenje , te pronašao put do srca brojnih čitatelja iz hispanoameričkih zemalja, kako onih iz urbanih, tako i onih iz ruralnih sredina.

Odbivši  gostovanje na ovogodišnjem  Frankfurtskome sajmu knjiga, a pristankom da gostuje u Crnoj Gori, nepotrebno je isticati kakvu je posebnu čast Mario Vargas Llosa ukazao svome crnogorskom izdavaču Novoj knjizi, povodom obilježavanja 15 godina postojanja ove izdavačke kuće .

U petak  navečer  Gradska knjižara  u Podgorici  bila je  pretijesna za sve predstavnike medija, pisce i publiku  koji su željeli poslušati slavnoga nobelovca.

KULTURI PRIJETI IZUMIRANJE

Okosnica razgovora bila je položaj kulture i književnosti danas u svijetu , u koju su se uklopila i pitanja naše dopisnice Ane Vuksanović  o tome stoji li slavni pisac i dalje pri stavu da demokracija i  osjećaj sreće ne stvaraju kvalitetnu književnost ili je možda promijenio svoje viđenje  po tom pitanju, te  što vidi kao najveću prijetnju književnosti i kulturi u današnje doba.  Najpoznatiji peruanski književnik odgovorio je, između ostaloga,  da danas kultura - u pravom smislu te riječi - polako nestaje, pa čak i umire , a  " u prošlosti  je bila jako značajna za svako društvo".  Dodao je da je "iskonska ideja kulture koja je bila značajna u prošlosti izgleda nestala". 

“Danas je kultura krivo „ nasađena“, ona  nastoji  zabaviti, a ne poučiti, tako da na taj način postaje površna, frivolna.  Nekadašnja čvrsta uvjerenja na kojima se bazirala naša kultura kao da više ne postoje i nitko  više ne vjeruje u nju. Više ne razgovaramo o umjetnicima, već o komercijalnoj umjetnosti jer se ne zna što je dobro, što je loše, što je ružno, a što je lijepo.Neki od danas najvećih umjetnika – Damien Hirst primjerice - u stvari su klauni, koji svojim radom potpomažu da ljudski duh pada sve niže. A uz nestanak kulture, izgubili smo i kulturu slobode koja je daleko najvažnija - ističe nobelovac. „Kultura je postala nalik jednoj  površnoj predstavi, spektaklu, nije ni autentična ni inspirativna.  Možemo reći da je kultura u izumiranju, da je nestala u nekim dijelovima svijeta“, istakao je Vargas  Llosa.

Po Vargasu Llosi, za takvo stanje možemo  "zahvaliti" suvremenome obrazovnom  sustavu. „ Svuda se  u svijetu  ukidaju studiji humanističkih znanosti , uz opravdanje da su  to nepotrebne  discipline jer ne donose dobit. Dobili smo tako  kontrolirani svijet, kontrolirani sustav, te se sve više čini  da će ono o čemu je pisao George Orwell postati stvarnost.

Funkcija književnosti jest  da održi kritički duh. I ljudski napredak  bio je zasnovan  na napretku koji je poticala umjetnost. Zato se upravo teži da kultura danas bude samo zabavna, manipulira se i vrši kontrola kako bi se glavna funkcija književnosti-, da ima  kritički duh,  nestala i tako se poremetio  sustav vrijednosti.  Kultura koja zabavlja je kultura koja doprinosi tome da nestane kritički duh.''

PISAC, DOMOLJUBLJE I POLITIKA

Odavno poznat po otvorenim političkim stavovima, slavni je pisac tijekom 90-tih godina prošloga stoljeća dvaput bio kandidat za predsjednika  Perua. Na početku je bio lijeve orijentacije,  i naslanjao se u kampanji na doktrinu Huga Cháveza.  Ali, shvatio je da svoja politička uvjerenja treba  pomjeriti više k  političkom centru kako bi ga sunarodnjaci ozbiljnije  shvatili kao političara koji može donijeti promjene i pomoći nedolasku diktatorove kćeri na vlast i peruanski narod  spasiti od „ AIDS- a i kancera '' tj.  od života u  diktatorskom režimu. 

Na pitanje o tome koliko je važan politički angažman pisaca, Vargas Llosa je rekao  da za pisca nije nemoguće,  ali je teško, ostati apolitičan jer je nemoguće pisati, a ne imati kritički stav prema svijetu. „ Zna biti teško razgraničiti vezu između pisanja i politike, nije nemoguće, ali je teško“. Kao primjer onih koji su bili uspješni  i u jednome i  u drugome naveo je Vaclava Havela.

ČITANJE  ŠIRI HORIZONTE , KNJIŽARA KAO  KUĆA SNOVA

Velikanu svjetske književnosti  bilo je posebno drago što je svoj posjet Crnoj Gori započeo upravo u jednoj knjižari , koju je poetično nazvao „ kućom koja širi horizonte,  kućom snova“ , kojom se prigodom mogao  susresti  s crnogorskim piscima, predstavnicima medija i čitateljima i iz prve ruke čuti njihova promišljanja i dojmove.  “Uvijek sam isticao  da je najvažnija stvar koja mi se u životu dogodila što sam naučio čitati sa samo  pet godina. i nikada nisam zaboravio koliko me je obogatilo to  što sam time došao u priliku dekodirati, dešifrirati  riječi i pretvoriti ih  u slike, u vizije“.   Referirajući se na pisce rekao je: „ To što smo se večeras okupili, pored različitog jezika, kulture i tradicije, znači da imamo nešto zajedničko, a to je želja za otkrivanjem nečeg novog“ , dodao je.

 „RAT ZA SMAK SVIJETA“ KAO OSOBNA KARTA KNJIŽEVNOG STVARALAŠTVA

Kada je riječ o onome što najviše cijeni, odgovor poznatog pisca uvijek je isti- čitanje, dok bi  s teškom mukom , kada bi morao, izdvojio jedan od svojih naslova kao omiljeni ili najkompletniji.

„ Uvijek se razlikuje ono što sam želio napisati u knjizi kad sam počeo  raditi na njoj  od onoga što na kraju dobijem.  Zato svoja djela procjenjujem prema tome koliko su mi glavobolje zadali dok sam ih pisao, a to bi značilo  da bi moja „najsavršenija“  knjiga bila "Rat za smak svijeta" jer sam u njega uložio najviše vremena i jer je pisan na portugalskom. Osim toga, radnja se ne odvija u Peruu, tako da nisam imao direktno iskustvo sa svijetom koji sam u njemu opisao, već sam morao dosta istraživati povijesne događaje u Brazilu u tom razdoblju.  Sve latinoameričke zemlje imale su  u svojoj povijesti  krvave i nasilne ratove poput toga koji sam opisao jer su sve sazdane su od suprotnosti - konfrontizma i fanatizma –koji je i tada, prilikom moga posjeta, bio živ u narodu,  što je bilo značajno za razumijevanje ratnih sukoba u Latinskoj Americi. Političke i kulturološke suprotnosti  su vodile mnogim diktaturama. “

„DNEVNI PISAC“  KOJI UŽIVA U PONOVNOM  PISANJU

Kad je riječ o stvaralačkom procesu, posebice prilikom pisanja romana, u svom je radu poznati nobelovac  izuzetno organiziran, discipliniran  i sistematičan. Proces se obično odvija u tri faze- na početku djela kreće  od doživljenog iskustva,- stvara slike, ideje,  skicira, kreira „embrija“ . Onda počinje maštati, stvarati sliku budućega romana, skicira susrete, preklapanja karaktera, planira vrijeme,  pušta da mu  roman „ nadolazi“. Proces se obično odvija u tri faze:

„ Prva verzija je napisana "na brzinu" i više predstavlja materijal za doradu, "kostur" romana. Onda počinjem  raditi drugu verziju koju najviše volim.; u njoj se igram, širim priču jer ono što me više raduje od samog pisanja jest - ponovno pisanje romana.  Ujedno bi to mogao biti odgovor i na pitanje  zašto se vraća pojedinim likovima iz svojih romana, kao don Rigobertu ili generalu Litumi, za koje je narednoga dana u Budvi rekao da jednostavno „ uskrsnu“  i da ga“ zovu  da im se vrati, da ih „ iskoristi“.

„Kao  Latinoamerikanac sklon sam pretjerivanju  i volim dodavati  puno toga.  Koristim nešto što sam čuo od jednog profesora koji uvijek počinje predavanje svojim studentima sa: "Zapamtite da su pridjevi napravljeni da se ne koriste". Tako da na kraju iz druge verzije izbacim sav višak, pa „ pročišćenu“, treću verziju dajem izdavaču '',  istakao je pisac govoreći o stvaralačkom procesu.  

Mario Vargas Llosa spada u "jutarnje" pisce , za koje kaže da se potpuno razlikuju od onih koji pišu noću. „ Pišem ujutro, popodne istražujem, pišem bilješke,  čitam“, dok  noću ne piše nikad.

Posjet Gradskoj knjižnici  u Podgorici završen je potpisivanjem ekskluzivnog izdavačkog ugovora između predstavnika Nove knjige i Grada teatra Budva, koji podrazumijeva  objavu svih Llosinih  dramskih tekstova do kraja godine, te nakon toga,  potpisivanjem primjeraka  romana čitateljima od strane autora.

Poslije  gostovanja u Gradskoj knjižari, čuveni  se pisac se susreo s crnogorskim  ministrom kulture Pavlom Goranovićem  koji ga je pobliže upoznao s  književnom, kulturnom, povijesnom i tradicijskom baštinom Crne Gore.

VARGAS LLOSA OTVORIO „ GRAD TEATAR“ I  MEDITERANSKI SALON KNJIGE ODAVANJEM POČASTI NJEGOŠU

Mario Vargas Llosa sutradan  je  u Kongresnoj dvorani hotela  hotela „ Avala“   svečano otvorio „Grad teatar '' i  Mediteranski salon knjige u Budvi . Tijekom dana posjetio je i Direkciju Festivala te grob Stefana Mitrova Ljubiše.

Poznati peruanski pisac 29. Grad teatar otvorio je riječima : "Ukazana mi je velika čast da festival „Grad teatar“ , a po prvi put i Mediteranski salon knjige proglasim otvorenim. Odajem počast Njegošu, kao središnjoj, prepoznatljivoj figuri poezije, proze, filozofije i građanskoga  aktivizma  ove zemlje. Želim da ovaj festival bude uspješan kao i prethodnih godina, da doprinosi  i da traje još dugo na korist Crne Gore, Evrope i svijeta" .

 Vjerujem kako  je knjiga najbogatija tradicija kulture, ne samo na Zapadu, nego u svim živim kulturama, te iskazao nadu kako  njegove knjige otvaraju barem  jedan prozor kroz koji se čitatelji mogu  upoznati  s latinoameričkom stvarnošću“,  provukao je pisac kroz dijalog tijekom književne večeri.

Razgovor s profesoricom  Ksenijom Popović  bio je svojevrsni kronološki pregled književnoga opusa ovoga velikana svjetske književnosti, uz osvrt na društvena i politička kretanja toga razdoblja, kao i  uz stručni osvrt na tematiku, likove, stil  i tehnike  slavnoga pisca, kao i na recepciju njegova opusa,  počevši od 60.-tih godina prošloga stoljeća i razvoja „ buma'', pa da posljednjeg  romana „ Diskretni heroj“ i knjige eseja  koji su objavljeni nakon dodjele Nobelove nagrade 2010. godine, na koju  gleda kao na homage španjolskome jeziku  i svojoj domovini Peruu.   

VAŽNOST SLOBODE DJELOVANJA I BORBE PROTIV TOTALITARIZAMA I DIKTATURA  - „ KRITIČKI STAV JE POČETAK KRAJA SVIM DIKTATURAMA“

Velikan svjetske književnosti uputio je  i ovoga puta snažnu poruku o važnosti književnosti. Mario Vargas Llosa ukazao je  na to  da je u demokratskim i slobodnim društvima potpuni  apsurd da režimi kontroliraju književnost i utvrđuju pravila i načine cenzuriranja jer se književnost ne može smatrati opasnom  i štetnom za bilo koju vlast ako postoji sloboda, te da su autoritarna  vlast i svi oni koji  „ žele punu kontrolu života, od kolijevke do groba", u književnosti uvijek vidjeli opasnost i bili nepovjerljivi prema njoj.

„Postoji tendencija u Južnoj Americi da pisci sudjeluju   u društvenome životu. Ali ono što  intelektualce, umjetnike i pisce tjera da se upliću u javni i društveni  život jesu diktature. Za vrijeme diktature oni se involviraju i čim gorljivije  bore protiv  diktatorskih režima, pritom upotrebljavajući  sve svoje snage . A kada tu diktaturu zamijeni sloboda i demokracija, onda se  praktički povlače  i gledaju   s prijezirom na politiku. Slično se događa i  danas Latinskoj Americi,  ali, na sreću, nemamo toliko diktatura koliko smo ih imali prije“.  

„Nikada  nismo imali toliko oružja za borbu protiv demona, gladi, nepravde, siromaštva, predrasuda. Današnje države same imaju slobodan izbor  opredijeliti se za ono što bi željele biti, a što to jest, to je stvar odluke svake pojedinačne države. Ako žele biti  prosperitetne,čak i onda  ako trenutno nemaju za to  uvjeta,  one to mogu postati. Zato nemamo pravo biti  pesimistični, već  imamo moralnu obvezu biti  optimisti  kad je naša budućnost po srijedi jer ona ovisi samo o nama  i samo ćemo mi sami  biti odgovorni za sve  loše što nam  se događa“, pojasnio je Vargas Llosa.

"Kritički stav je početak kraja svim diktaturama“, naglasio je poznati nobelovac  i na književnoj večeri u Budvi, te  smatra da je književnost "zajednički nositelj  svih onih koji se osjećaju prevarenima i frustriranima kontrolom , a  književnost koriste kao vid otpora.

„ Književnost je jako značajna, ne samo kako  bi se, čitajući ju,  doživjeli trenuci ugode i zabave, nego da bi od nas stvorila građane kritičnoga duha  koji ne dozvoljavaju da vlast  s njima  manipulira “, napomenuo je  peruanski pisac .

ROMAN KAO SIMBOL OTVORENOSTI  PROZOR U SVIJET

 Inkvizitori su u Latinskoj Americi  zabranili  roman, bio je čak i  protuzakonit. Poznati peruanski književnik je  je mišljenja da inkvizitori uopće nisu pogriješili, iz njihove perspektive gledajući, jer  su romani prokazivali na to kako je svijet u kome živimo prosječan, osrednji, za razliku od onoga koji možemo izmisliti, koji je plod fikcije i mašte“ , dodao je.

„Dobri romani nam omogućavaju da doživimo neko iskustvo koje je mnogo bogatije, korisnije, složenije, različitije od onoga što živimo u stvarnosti. Tako da kad ''iziđemo'' iz nekog romana  koji smo čitali i uđemo u stvarnost, otkrivamo  da je stvarnost osiromašena i tada postajemo rastrojeni, pa i bivamo ljutiti i kritični prema stvarnosti. Upravo taj kritički duh  prema svemu tome  što nas okružuje je osnova. To je osjećanje koje nas  je izvelo iz  pećina u kojima živimo, koje nas je vinulo u nebo.  Sve dobre stvari u povijesti čovječanstva upravo su izašle iz osjećaja  otvorenosti  prema  svijetu“, ocijenio je poznati nobelovac.

PISAC MORA BITI AUTENTIČAN

Najvažnija obaveza pisca je da piše sa što većom autentičnošću, strogošću prema samom sebi. Preko tih takoreći laži i maštarija pisac pokušava  iznijeti najdublju istinu koju sama književnost može izraziti uz pomoć laži“, naveo je poznati Peruanac.

VARGAS LLOSA O EU-u

Llosa je  optimist  kad je  ujedinjena Europa u pitanju. „ Vjerujem u tvorevinu ujedinjene Europe, to je jedan od najvećih političkih pojekata  našeg doba koji ima korijene u  kulturi slobode. Iako ima previše birokracije,  EU je ipak donio velike koristi. S vremenom i razvojem donijet će i sve   više napretka zemljama članicama. EU treba braniti, koliko je god moguće, od nacionalističkih prijetnji  i vjerskog fanatizma koji su u dubokoj mjeri reakcionarni i koji mogu prouzročiti katastrofe. Oni su  uvijek tu negdje nadvijeni kao  sjenka demona, dodao je. 

SIMPOZIJ I UTEMELJENJE NAGRADE „ KNJIŽEVNI PLAMEN VARGASA LLOSE“

Slavni je nobelovac  u nedjelju posjetio Cetinje, Njegošev mauzolej, te sudjelovao  u hotelu „ Splendid“ u Bečićima  na simpoziju  posvećenom njegovu  stvaralaštvu, o  kome su  govorili  najbolji poznavatelji  njegova  opusa iz cijele regije, uključujući i Aleksandra Jerkova.

Na simpoziju u Bečićima utemeljena je  nagrada „ Književni plamen Vargasa Llosa“, medaljon s likom Njegoša, čiji je utemeljivač, prvi dobitnik i  počasni  predsjednik žirija  upravo nobelovac Vargas Llosa, koji je tim povodom izjavio da  će nastojati  dati svoj doprinos uspjehu te nagrade. „Utemeljenje   književne nagrade uvijek  je važan  kulturni događaj.  Nagrada je stimulans piscima.  Ona bude posebna osjećanja,  , a  pomažu i  čitateljima da izađu iz konfuzije uzrokovane mnoštvom knjiga koje se nude, te da  uspostave  neki svoj vrijednosni sustav. '' Izrazio je nadu da će ova nagrada dugo živjeti, da će biti dobro prihvaćena od strane svih aktera i čitatelja.  Istakao je da  naziv nagrade dobro oslikava značenje i funkciju književnosti, a to je „  ispuniti živote vatrom, idealizmom, optimizmom i kritičkom sviješću“. A zato su važni i književni kritičari jer bez njih je teško shvatiti što je dobro, što je prosječno, a što loše. Književnu kritiku  trenutačno smatra površnom i marginaliziranom, a običavala je biti dublja i originalnija.  Kritičari su bitni i zadaća im je  upućivati  na kvalitetu i suštinu , s obzirom na to da njihova riječ i odabir  ima težinu, ali i  odgovornost.

„ Pisca ništa ne može zadovoljiti više od činjenice da ima čitatelja, naročito ako se radi o onima čija su  kultura i  jezik drugačiji od moga. Zanimljivo je kako sve priče koje se naslanjaju na Peru i ostale zemlje Latinske Amerike dolaze i do čitatelja u Crnoj Gori. A upravo to  je dokaz da su knjige živa bića prepuna mogućnosti“.