Na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije, u četvrtak 15. kolovoza, organizirano je Obiteljsko hodočašće Kotorske biskupije u Godini vjere Gospi Ratačakoj. Na temeljima drevne benediktinske opatije na Ratcu okupilo se mnoštvo vjernika iz Kotorske biskupije i Barske nadbiskupije da bi proslavili Veliku Gospu. Euharistijsko slavlje predvodio je gvardijan samostana Sv. Klare u Kotoru fra Filip Karadža, uz koncelebraciju povjerenika za obiteljski pastoral kotorske biskupije don Dejana Turze i domaćina don Nikole Majića.

Fra Filip je u propovjedi istaknuo veliku ljubav dvojice papa, Benedikta XVI. i Franje, prema Mariji te naglasio važnost Marije – Žene vjere, one koja je proslavljena, uznesena na nebo te predvodi mnoštvo pred vrata nebeska – novi Božji narod, crkvu koju Krist uvod u svoju kuću. Nakon homilije vjerni je puk slavio svečaniji oblik ispovijesti vjere. Ovim slavljem u Godini vjere Kotorska je biskupija nastojala odgovoriti na poziv pape Benedikt XVI. pri otvorenju Godine vjere, na dirljivu težnju da u našem vremenu vjera zablista u svojoj istini i ljepoti, a da je pritom ne žrtvujemo sadašnjosti niti je držimo vezanom uz prošlost. Kako bi taj nutarnji poticaj na novu evangelizaciju, ponovno navijestiti Krista suvremenom čovjeku, zaštitili od ekstrema anakronističkih nostalgija i srljanja u budućnost te omogućili otkriti novost vjere u kontinuitetu, tj. da se ista vjera i dalje živi na prikladan način u svijetu koji se neprestano mijenja, vjernicima je podijeljena preklopnica „Godina vjere" s prigodnim mislima pape Benedikta XVI., crkvenih otaca i učiteljstva, s molitvama i poticajima. Preklopnica je dar izdavačke kuće Kršćanska sadašnjost iz Zagreba.
Benediktinska opatija Svete Marije Ratačke podignuta je na rtu iznad mora u zaljevu između Bara i Sutomora. Ovdje na jugu ove strane Jadrana u izuzetnom skladu prirode i djela ljudskog truda, usred maslina i čempresa uzdiže se monumentalni ostatak nekad moćne i važne a danas svjedok slavne prošlosti i kulture ovdašnjeg čovjeka. Ratačka Sv. Marija u povijesnim se dokumentima spominje kao opatija godine 1247., dakle kao zajednica koja već ima svoju moć i značaj jer ima svoga opata. Sve do tada bila je to opatija Sv. Mihaela arkanđela kao i benediktinske opatije u Stonu i na Prevlaci u Tivatskom zaljevu. Naslovnik opatije se mijenja u XIII. stoljeću dolaskom ikone sv. Marije u Ratac čije je štovanje naglo raslo. Od tada je njen značaj na ovim prostorima neprekidno jačao i u XV. stoljeću dostigao svoj najviši stadij. Njen arhitektonski kompleks sakralnih i profanih objekata predstavlja pravi „opatijski grad". Arheolozi su pronašli unutar zidina ostataka opatijskog grada temelje čak triju crkava, klaustra s arkadama, ostalih samostanskih zgrada za stanovanje i gospodarstvo. Njezina najstarija bazilika, do danas s očuvanim temeljima i arhitektonskim ostacima koji upućuju na to da je bila nadsvođena i s kupolom, sagrađena je najkasnije u XI. stoljeću. Pored očuvanog poda od crvenih ploča mogu se nazrijeti dijelovi romaničkih freski i tropleterni reljefni ornamenti slični onima na gredi s natpisom kneza Branimira iz 888. godine.