Intenziviranje nautičke sezone u Boki ovih dana opet pokazuje da naša stara boljka – loša i nedovoljna kontrola dešavanja na moru - nije prevaziđena i da strani nautičari, pogotovo oni sa dubljim džepom i jahtama vrijednim po nekoliko desetina miliona eura, i dalje u našim vodama rade što im se prohtije.
Tako je naprimjer, 70-metarska jahta „Saint Nicolas" pod zastavom Kajmanskih ostrva i danas, drugi dan za redom, bila usidrena u Risanskom zalivu u blizini Sopota, na mjestu gdje je to izričito zabranjeno zbog postojanja podvodnih arheoloških lokaliteta koji datiraju još iz doba antike. Sa „Saint Nicolasa" se, koliko se dalo vidjeti sa obale, vjerovatno i ronilo na toj lokaciji što je takodje po našim važećim propisima najstrožije zabranjeno bez posebne dozvole državnih organa nadležnih za poslove zaštite kulturne baštine. Dan ranije, društvo na sidrištu pred Risnom, „Saint Nicolasu" pravila je još jedna, nešto malo manja jahta na kojoj je za tu priliku bio postavljen i pneumatski tobogan sa koga su se gosti spuštali u more i kupali oko jahte.

Slično je danas kod Tivta – gdje se 76-metarska super-jahta „Ocean Victory", takodje pod zastavom Kajmanskih ostrva, usidrila bukvalno na sred plovnog puta prema tivatskoj gardskoj lučici Kalimanj i to na samo oko 2 kabela (oko 370metara) od obale. Ni činjenica da se nalaze u akvatorijumu kroz koji mora proći svako plovilo koje se približava Kalimanju ili u pravcu juga, isplovljava sa tivatrtske gradske luke, nije spriječila zapovjednika jahte „Ocean Victory" da spusti u more hidrauličnu platformu, čamce i ostale „igračke" za zabavu svojih bogatih putnika, čak i veliki pneumatski splav-kupalište koje se postavio po krmi svoje jahte.
Manje jahte pred Tivtom se sidre na svim mogućim i nemogućim mjestima, pa tako jedna jedrilica već danima stoji na nepunih stotinu metara od gradskog pristaništa Pine, a mnoge koje čekaju na ulazak u marinu Porto Montenegro, umjesto da se sidre u uvali Kukuljina gdje je oficijelno sidrište, kotvu bacaju zapadno od Porto Montenegra, blizu rta Seljanovo. Stoga ovih dana svi koji su poslom vezani za more i brodove, pred Tivtom, moraju bukvalno voziti svojevrsni „slalom" izmedju propisno i nepropisno usidrenih jahti, a utisak haosa „upotpunjavaju" brojni gliseri-tenderi i skuteri koji stalno velikom brzinom „zuje" izmedju obale i usidrenih jahti.
Uprkos haotičnom stanju na moru koje je sve intenzivnije kako se bliži špic ljetnje sezone, inspekcijskog čamca Lučke kapetanije Kotor gotovo da nema u uobičajenim misijama kontrole. Razlog tome je, kako nezvanično sazanjemo u kotorskoj Lučkoj kapetaniji, činjenica da oni trenutno imaju samo jednog inspektora bezbjednosti plovidbe koji od svih obaveza, posebno od učešća u ispitnoj komisiji za dodjelu zvanja i ovlašćenja pomorcima, ne stiže da se u potrebnoj mjeri posveti kontroli i kažnjavanju prekršilaca na moru. Sve to, kombinuje se sa poslovičnom „predusretljivošću" naših državnih vlasti prema bogatim jahtašima koje ne žele „uzmeniravati" kaznama radi „stvaranja podsticajnog ambijenta za razvoje elitnog jahting turizma", pa je u Boki moguće vidjeti jahte koje plove brzinom višestruko većom od dozvoljene, sidre se na zabranjem mjestima, uplovljavaju u zaliv bez pilota i čak komuniciraju sa obalom prije nego što završe proceduru oficijelnog prelaska državne granice na graničnom prelazu gdje trebaju dobiti tzv. slobodan saobraćaj.
Lučki kapetan u Kotoru Bruno Brkanović nema odobrenje Ministarstva pomorstva i saobraćaja da direktno komunicira sa javnošću, Lučka kapetanija nema ni svoj portal, što sigurno ne doprinosi načinu na koji se odvija još jedna nautička sezona u Boki kao najprometnijem i najopterećenijem dijelu akvatorijuma Crne Gore.
S. Luković