Stručnjaci Instituta za biologiju mora iz Kotora sa kolegama iz NVO "Archipelagos" iz Grčke i NVO "MedCEM" iz Crne Gore, završili su ovih dana terenski rad – preliminarno istraživanje morskih pećina na obali od rta Arza na sjeveru do rta Platamuni na jugu. Morske pećine su poznate kao stanište od izuzetnog značaja za biodiverzitet i potencijalno su stanište morskih medvjedica, veoma rijetke i zaštićene vrste morskih sisara.
Sredozemna medvjedica jedan je od najugroženijih morskih sisara, te vjerovatno najrijeđi tuljan na svijetu. Broj preživjelih predstavnika ove vrste procjenjuje se na ukupno svega 500-600 jedinki koje uglavnom žive u dvije veće populacije - jednoj u području sjeveroistočnog Mediterana (Grčka, Turska, Kipar) i drugoj u području sjeveroistočnog Atlantika (Cap Blanc uz obale zapadne Afrike i Mauritanije i otočje Desertas u arhipelagu Madeire). Na žalost, u drugim dijelovima nekadašnjeg područja obitavanja ove vrste ona se može smatrati regionalno izumrlom vrstom.

U Hrvatskoj je u pospljednje vrijeme primijećeno prisustvo par promjeraka ovog tuljana, a ima ga povremeno i u Albaniji, te nešto češće u Grčkoj. Imajući u vidu takvu situaciju, stručnjaci Instituta za biologiju mora iz Kotora pretpostavljaju da se sredozemne medvjedice u svom kretanju duž našeg dijal obale Jadrana možda povremeno i ovdje kraće zadržavaju radi odmora. Stoga je preliminarno istraživanje morskih pećina na području Donjeg Grblja i Luštice bio prvi korak kako bi se dobila šira slika o broju i karakteristikama pećina koje su povoljne za boravak sredozemnih medvjedica.
Prema riječima dr Vesne Mačić iz kotorskog Instituta za biologiju mora, da bi sredozemne medvjedice boravile u njima, pećine moraju biti izolovane, daleko od ljudskih aktivnosti, a poželjno je da u sebi imaju i malo žalo – plažu na kome se tuljani mogu odmoriti. Iako tragovci konkretnog prisustva ovog sisara nisu pronadjeni, situacija je ipak takva da ima nade da se sredozemne mevjedice mogu povremeno naći i na našoj obali, ali je za to potrebno sačuvati što više morskih pećina kao za njih najpovoljnijeg prirodsnog staništa.
Do sada inače, nije bilo sistematskog istraživanja biodiverziteta morskih pećina u Crnoj Gori, pa su i na ovim preliminarnim pregledima tih lokaliteta, otkrivene zanimljive stvari zbog specifčnih okolnosti koje vladaju u tim staništima - smanjene vidljivosti i smanjenog hidrodinamizma. Dr Mačić naglašava da se tako već na ulazu u pećine mogu naći neke vrste algi koje inače, rastu isključivo na 30-40 metara dubine mora. U pećinama inače, ima vrlo malo pokretne faune, ali su ta staništa zato bogata različitim vrstama filtratornih organizama - sundjera i briozoa. Znanstvenici su sada uzeli uzorke brojnih vrsta sundjera koje će detaljno analizirati u narednom period u saradnji sa kolegama iz inozemstva.
S.L.
Audio: dr Vesna Macic, Institut za biologiju mora Kotor

Audio: Dragan Srdoc, ribar iz Kotora